Predstavljamo Analizu iskustava osoba s invaliditetom s asistivnim tehnologijama i online uslugama u FBiH koju smo uradili u okviru projekta „Budućnost je digitalna i osobe s invaliditetom su dio nje“ finansiran od strane Federalno ministarstvo rada i socijalne politike.
Analiza „Budućnost je digitalna, ali koliko je pristupačna?“ bavi se iskustvima osoba s invaliditetom u FBiH u korištenju asistivne tehnologije (AT) i online usluga/e-Uprave, te razmakom između postojećeg pravnog okvira i stvarne prakse. Istraživanje je provedeno online upitnikom (Google Forms) na uzorku od 44 osobe s različitim vrstama invaliditeta, dominantno odraslih osoba s motoričkim invaliditetom, pa nalazi prije svega odražavaju njihove potrebe i prepreke.
Većina učesnika koristi neku formu asistivne tehnologije, ali AT se u praksi uglavnom svodi na „klasična pomagala“ (invalidska kolica, slušni aparati, ortopedska pomagala), dok je poznavanje i korištenje digitalnih rješenja (čitači ekrana, govorna podrška, prepoznavanje govora, specijalizirane aplikacije, AI alati) znatno niže. Ključni izvori informacija su druge osobe s invaliditetom i organizacije OSI, dok zdravstveni i obrazovni sistem igraju sporednu ulogu. Istovremeno, učesnici ističu da su cijena, nejasne i komplikovane procedure, nedostatak informacija i stručne podrške, kao i ograničeni servisi i obuka, glavne prepreke pristupu AT-u.
Kada je riječ o online uslugama, većina ispitanika koristi e-mail, web stranice institucija i e-bankarstvo, ali pojam „e-Uprava“ im je djelimično nejasan. Online opcije doživljavaju kao djelimično ili uglavnom pristupačne, ali često „uz napor“, pri čemu važnu ulogu imaju nepovjerenje da će institucije odgovoriti, složene procedure i nedovoljno prilagođeni sadržaji. Istovremeno, postoji visok nivo spremnosti za korištenje elektronskog potpisa, pod uslovom da bude jednostavan i pristupačan.
Kao prioritet razvoja e-Uprave, osobe s invaliditetom izdvajaju mogućnost online zakazivanja termina kod doktora, podnošenje zahtjeva za lična dokumenta i socijalna prava, slanje i praćenje zahtjeva bez odlaska na šalter, te pristupačne web stranice i savjetovališta. Analiza zaključuje da motivacija i spremnost OSI postoje, ali da je glavni problem nedovoljno razvijen, fragmentiran i teško pristupačan sistem AT-a i e-Uprave, te predlaže mjere za unapređenje informisanja, finansiranja, pojednostavljenje procedura i uvođenje obaveznih standarda digitalne pristupačnosti.
Iznešeni podaci, stavovi i mišljenja isključivo su stavovi autorice i UG NEŠTO VIŠE i ne odražavaju nužno stavove Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.
